Nakon turneje u Moskvu 2010. godine i pobjede u kategoriji folklorne muzike na 11. međunarodnom festivalu folklorne i horske muzike „Zvučit Moskva“, Etno grupa „Trag“ i ove godine je dobila priliku da se predstavi ruskoj publici na desetodnevnoj turneji po Rusiji.
Prvih nekoliko dana turneje proveli smo u Krasnodarskoj pokrajini, ruskoj regiji na obalama Crnog i Azovskog mora. Prvi cjelovečernji koncert bio je u selu Galicыn. To je bio prvi susret sa izvornom ruskom publikom i pravim ruskim mentalitetom koji nismo mogli tako snažno osjetiti i doživjeti u evropeiziranoj Moskvi. Iznenadila nas je veoma lijepa i velika koncertna dvorana u jednom takvom selu, ali i način na koji su se mještani, a i organizatori spremali za naš koncert.
Na sceni nas je dočekala pjesma pravog kozačkog hora „Samorodok“, burni aplauz publike, dječak i djevojčica u narodnim nošnjama sa pogačom i solju i načelnik tog sela sa neobičnim poklonima koji su nosili duboku simboliku. Neočekivano za jedno selo, sala od oko 300 mjesta bila je prepuna ljudi svih starosnih i socijalnih profila koji su sa velikom ljubopitljivošću i iskrenim i neskrivenim reakcijama zadovoljstva pratili naš koncert. Razumjeli smo se više emocijom nego rječju i iskreno vjerujemo da su oni shvatili sve ono o čemu smo im pjevali jer je energija koju smo razmijenili bila nevjerovatna. Poslije uspješnog koncerta i intervjua za medije, proveli smo jedno nezaboravno veče. Činilo nam se da smo se obreli u nekom drugom vremenu, desetine godina ranije u kojem se jedu i piju domaća hrana i piće, u kome se pjevaju samo tradicionalne pjesme i u kome je čovjek mnogo bliži čovjeku nego što to danas biva.
Od 4. do 7. avgusta učestvovali smo na 8. međunarodnom festivalu slovenske kulture „Slavјаnsk-2011“ koji se održava u gradu Slavjansk-na-Kubani. Cilj ovog festivala je očuvanje nacionalnih tradicija i jačanje prijateljstva među slovenskim narodima. Preko trideset plesnih, horskih i etno ansambala većinom iz slovenskih zemalja (Ukrajina, Bjelorusija, Slovačka, Poljska, Republika Srpska, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Rusija), ali i gosti iz Kipra i Turske tri dana su predstavljali svoju tradiciju i kulturu na 7 scena koje su bile smještene u živopisnom ambijentu na obali Kubane. Svakodnevno je naše nastupe, kao i nastupe drugih kolektiva gledalo oko 5000 ljudi. U okviru festivala imali smo nekoliko nastupa, ali najljepši su bili nastupi na gala večerima – otvaranju i zatvaranju festivala u Sjevernom parku.
U Sjevernom parku svih tih dana žitelji 15 sela Slavjanskog rejona predstavljali su svoj tradicionalni kozački način života, onakav kakav je nekad bio. Svako selo napravilo je svoje malo domaćinstvo – kućice sa trščanim krovom, stare peći na drva, bunari, gobleni, ikone, stare fotografije, mlinovi, a pred domaćinstivima su veseli domaćini u narodnim nošnjama svog kraja pjevali, svirali i nudili posjetioce tradicionalnim specijalitetima, koje su tu pred njima pravili. Takođe su se mogli vidjeti i učiti tradicionalni zanati.
Neobično nas je iznenadila, ali u isto vrijeme obradovala činjenica da, iako se radi o provincijalnoj regiji Rusije, svijest običnog čovjeka o kulturi i estetskim vrijednostima je na veoma visokom nivou. Odnos prema umjetniku i umjetnosti drugačiji je od onog na koji smo mi ovdje navikli. Publika još uvijek poklanja cvijeće umjetniku, kupuju se muzički diskovi knjige i slike da bi se time izrazilo poštovanje i podrška umjetniku.
Osim koncertnih obaveza ansambli su učestvovali u sportskim takmičenjima, kao i naučnom skupu na temu tradicionalne kulture slovenskih naroda u savremenom svijetu. Ove godine po prvi put učesnici festivala su imali zadatak da se predstave jedni drugima i svojom nacionalnom kuhinjom, čemu smo se mi posebno obradovali jer često i rado kuhamo zajedno. Našim jelima su svi bili oduševljeni, ali su nas zasjenila braća Srbijanci koji nisu propustili priliku da okrenu prasence na ražnju i serviraju ga sa jabukom i svim pratećim običajima i pjesmom.
Posljednja tri dana turneje proveli smo u Moskvi. Tamo smo održali cjelovečernji koncert u FM klubu, pokušavajući da pjesmom, igrom, ali i kostimografijom i scenografijom dočaramo balkanski ambijent. Obradovala nas je činjenica da je publike bilo više nego prošle godine i da su neki već poznavali naše pjesme.
I ove godine u organizaciji i realizaciji koncerata pomogao nam je Ivan Makijenko naš prijatelj i menadžer za rusko tržište. Veliku zahvalnost dugujemo našem prijatelju gospodinu Peri Tomiću, te predstavnicima avio-kompanije JAT koji uvijek imaju posebno razumijevanje za nas i naše instrumente.
Sa turneje samo ponijeli ne samo divne uspomene već i brojna poznanstva, kao i primamljive ponude za nove koncerte i saradnju. Već sad planiramo nove turneje, pa radimo aktivno na novom programu kojim ćemo se u narednom periodu, nadamo se, predstaviti ne samo u Rusiji već i širom svijeta.“
Valentina Milekić, avgust 2011. godine
